Teme

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (I): Srpski šovinistički politički diskurs kao provodnik ruskih imperijalnih ambicija!

Ruski politolog Aleksandar Dugin i ruski general Nikolaj Klokotov 1997. napisali su tekst ‘Temelji geopolitike’ koji će postati osnova  ruske geopolitičke strategije tokom sljedećih decenija. Strategijom se htjelo postići da se Rusija ponovno vrati u položaj svjetske sile. Njihove teze u praksi možemo vidjeti i na području Zapadnog Balkana.

Ideološka potka savremenog ruskog imperijalizma

Prvo što se navodi u dokumentu je da bi se Rusija na samom početku trebala kloniti direktnog vojnog sukoba. Umjesto vojnih sukoba, stvari bi trebala rješavati politički, primjenom ‘mehke moći’, do tada nekarakteristične za ‘sirovu Rusiju’. Upravo to naglašava potrebu da se infiltriraju u zapadne institucije i koriste politiku radi oblikovanja svijeta u rusku korist. Nakon toga, dokument navodi vrlo specifičan popis ”šta raditi” u odnosima s gotovo svakom zemljom na svijetu.

Prije svega, prema Duginovim i Klokotovim zamislima Rusija treba voditi ‘euroazijsku kontinentalnu politiku’, a budući da je Ukrajina rizična za takvu strategiju, trebalo bi je anektirati.  “Ukrajina kao država nema geopolitičkog značenja, nema posebnog kulturnog izraza ili univerzalnog značenja, nema geografske jedinstvenosti, nema etničkog ekskluziviteta, njezine određene teritorijalne ambicije predstavljaju ogromnu opasnost za cijelu Euroaziju i, bez rješavanja ukrajinskog problema, općenito je besmisleno govoriti o kontinentalnoj politici”, navode autori.

Veliku Britaniju bi, navode, trebalo poticati da napusti Europsku uniju i tako oslabiti i jednu i drugu. Nadalje, Iran identificiraju kao ključnog ruskog saveznika, a preporučuju da Turska doživi niz ”geopolitičkih šokova”, koristeći Kurde i Armence. Sve ovo je pisano prije 22 godine, i mi već sada možemo vidjeti obrise realizacije ove geopolitičke strategije.

Dugin je oštri protivnik Europske unije zasnovane na liberalnim idejama te zdušno zagovara ‘Europu nacija’ . Smatra da je religija temeljna crta identiteta svih naroda, a vješto koketira sa različitim vrstama misticizma da je kod nekih analitičara zaradio i epitet izrazito ‘antikršćanskog ideologa’. Kada govori o islamu, naglašava nekoliko njegovih komponenti. Prije svega, dobro je znati da su, prema ideologiji Aleksandra Dugina i generala Nikolaja Klokotova, ciljane grupe kod muslimana, koje mogu biti oruđe u ruskim rukama i širiti ruski utjecaj te neprijateljstvo prema zapadnoj civilizaciji, predstavnici političkog islama i neoplatonističke skupine među muslimanima.

U svojoj knjizi iz 2007. godine ‘Društvene znanosti za građane Nove Rusije’, Dugin uz evidentne savjete generala Klokotova, jasno potvrđuje civilizacijski pristup, te na odgovarajući način objašnjava cikličku i civilizacijsku logiku ruske historije na svoj karakterističan imperijalistički način. Navodi četiri njegova ciklusa ruske povijesti: Kijevsku, Moskovsku, Carsku i Sovjetsku Rusiju. Pri tom tvrdi da je svaki put u svakom ciklusu Rusija narasla. Moskovska Rusija bila je veća od Kijevske, Carstvo Romanovih je bilo veće od Moskovskog, dok ih je Sovjetski Savez nadišao u smislu veličine. Iznimka je, naravno, savremena Rusija, ali Dugin ističe da smo s Putinovim predsjedništvom bili svjedoci stabilizacije: ‘Savremena Ruska Federacija stoji na pragu novog obrata ponovnog rađanja, jačanja i širenja utjecaja u svijetu’.

Prema cikličkoj logici, koju Dugin spaja s elementima linearnosti, utjecaj Rusije u budućnosti će čak premašiti i učinak Sovjetskog Saveza. To će biti ‘Velika Rusija’: ‘Ideja’ velike Rusije ‘je projekcija u budućnost putem objektivne analize prošlosti ruskog naroda i logike njegove historije’. Međutim, ‘logika historije’, na koju ovdje upućuje Dugin, nije univerzalna, već zasebna ruska, što smo na mikroplanu mogli vidjeti kod Slobodana Miloševića, koji je svoj politički uspon započeo na Gazimestanu slaveći poraz, koji je u srpskoj historijskoj logici predstavljen pobjedom. Vidjet ćemo u nastavku da Dugin posebno cijeni Srbe jer slave ‘Vidovdan’.

Na regionalnom planu Dugin zagovara integraciju Srbije u Euroazijsku uniju, blokadu euroatlantskih integracija i širenje uticaja Rusije dalje na Europu koz pokret ‘panslavizma’. Govoreći o Srbiji i Srbima u intervjuu Politici iz 2017. godine, Dugin je kazao:  ‘Smatram da su Srbi isti kao Rusi, samo bolji. Svoj odnos prema Srbiji nazvao bih sakralnim. Srbija je za mene ne samo solarna, već ognjena, vatrena. Nikad se ne predaje, i to što slavite Vidovdan jeste zalog budućih pobjeda. Duhovna Srbija je vječna, ne može biti slomljena, jer je srpski narod izuzetan. Stidio sam se devedesetih godina da pogledam Srbima u oči, zbog tadašnjeg odnosa Rusije. Srbija je primala strahovite udarce, ali se uspravljala. Mnogo, zaista najdublje, vjerujem u Srbiju i njenu sposobnost da sama odlučuje o svojoj sudbini’, kazao je Dugin odmah nakon toga naglasivši da ona svoj teritorijalni integritet može sačuvati samo u okviru ‘euroazijskih integracija’.

Obaranje ‘aprilskog paketa’ Putinova pobjeda

Godinu dana prije nego će Putin ‘proglasiti’ novu eru u ruskoj geopolitici, u Ukrajini se desila ‘narandžasta revolucija’ i zemlja je pokazala očigledne aspiracije ka Euroatlantskim integracijama. Također, desilo se i najveće proširenje EU u njenoj historiji. Te 2004. godine u članstvo su primljene sljedeće države: Kipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija (Većina država je samostalnost stekla raspadom SSSR-a i Varšavskog pakta). Također, otvorena je i perspektiva državama Zapadnog Balkana da se ubrzanim tempom priključe EU, što su neke zemlje već iskoristile. Svi ovi procesi su iz ruske perspektive posmatrani kao porazi. Sa druge strane, osamostaljenje Crne Gore koja je 2006. godine izglasala nezavisnost na referendumu, te ambiciozni projekti  međunarodne zajednice s ciljem smanjenja hegemonije entiteta unutar BiH, kao i značajniji angažman na Kosovu, nanosili su poraze ostacima Miloševićeve politike u Srbiji.

Međutim, nakon što je Putin faktički proglasio početak nove ruske geopolitičke doktrine 2005. godine, malo ko je očekivao da će BiH već 2006. godine, odmah nakon prve gasne ukrajinske krize,  biti prva žrtva širenja ruskog utjecaja u regiji Zapadnog Balkana, kao zemlja koja je još uvijek bila pod dominantnim utjecajem  međunarodne zajednice. Još manje je ljudi očekivalo da će dijelovi bošnjačke političke i intelektualne elite biti faktorom tjeranja međunarodne zajednice da pitanje naše zemlje stavi u stranu. Upravo se to desilo odbijanjem ‘aprilskog paketa’ ustavnih amandmana, čijim bi usvajanjem BiH već danas bila članica NATO saveza, i ako ne članica EU-a, onda bi sigurno bila na samom pragu članstva. Vinovnici ovog subverzivnog čina odbijanja ustavnih amandmana bili su Haris Silajdžić, tadašnji lider Stranke za BiH, i Božo Ljubić, osnivač i predsjednik HDZ-a 1990. Naravno, oni nisu bili sami, u pomoć im je prišla jedna veća grupa renomiranih intelektualaca, diplomata, medija, novinara, vjerskih lidera, uključujući i samog reis-ul-ulemu Mustafu ef. Cerića.

 Bilo da su to uradili svjesno ili nesvjesno, oni su se svrstali na stranu širenja ruskog utjecaja u regiji, jer više se nikada kasnije nije mogao steći konsenzus hrvatskog, srpskog i bošnjačkog političkog faktora o pitanjima iznesenim u aprilskom paketu, budući da su nakon što je međunarodna zajednica ‘digla ruke’ od snažnijeg uplitanja u BiH, i srpski i hrvatski politički faktori otvoreno krenuli putem dezintegracijskih procesa u BiH, što je naišlo na odobravanje i podršku ruske državne politike koja je i BiH uvrstila u mapu geostrateških interesa. Kao ruskog  čovjeka kod bosanskih Srba Rusija je etablirala Milorada Dodika, a evidentno je da ima svoje favorite i u okviru bošnjačke politike, koji blagonaklono gledaju na ‘vidovdanske heroje’ i generalno im je bliska ideja panslavizma, što ćemo detaljnije objasniti kasnije.

Može se kazati da je, u svakom slučaju, obaranje aprilskog paketa i umanjivanje uticaja Zapada u BiH, bila prva Putinova geopolitička pobjeda.

Recept širenja ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu i EU

Još od 1997. godine, kada je u javnost i izašla strategija i plan hibridnog rata protiv Zapada, Rusija je kao saveznike uspjela pridobiti mahom desničarske, tzv. ‘suverenističke’ (slučaj austrijskog FPO-a) i euroskeprične populističke pokrete u EU i na Balkanu, bilo da se radilo o strankama lijeve ili desne orijentacije.  Na Zapadnom Balkanu Rusija potencira savez sa nosiocima velikosrpske i velikohrvatske politike, koji se zajednički zalažu za segmentiranje i nestanak države BiH, a može se slobodno kazati i Europske unije.

Ta saradnja se na planu bh. politike očituje kroz strateški savez Dodik-Čović, koji je projektovan tako da dugoročno ide na štetu BiH. Kao što smo ranije naveli uslovi za ovakav zamah destruktivne ruske politike u BiH stečeni su odbijanjem ‘aprilskog paketa’ ustavnih amandmana.

Subverzivne operacije ruske politike u našoj regiji i na širem području istočne Evrope odvijaju se na osnovama panslavenske ideološke matrice, koja između ostalog naglašava isto slavensko genetsko porijeklo naroda istočne i jugoistočne Evrope sa jedne strane, te zajedničko vjersko pravoslavno naslijeđe sa druge strane, koje je suprotstavljeno zapadnoeuropskom ili vatikanskom utjecaju. Kod muslimana se nastoji etablirati teza da je EU pogubna za njihov vjerski identitet te da im je prirodni saveznik ‘moćna Putinova Rusija’, a što se širi kroz zagovaranje ‘političkog islama’ i ‘neoplatonizma’ kod muslimana. Naravno, Rusija se pored fašističkih elemenata u regiji vješto služi i sa elementima komunističke prošlosti kako bi i sa te strane destruktivno djelovala na javno mišljenje o Zapadu, odnosno EU i NATO-u (različiti lijevi populistički pokreti).

Panslavistički ideološki i politički pristup se odrazio u Ukrajini, Gruziji, Moldaviji, pribaltičkim zemljama gdje postoji ruska pravoslavna manjina, na Balkanu u Crnoj Gori i Makedoniji gdje je većinsko pravoslavno stanovništvo (a gdje su te ideje doživjele neuspjeh), pa i na Kosovu te BiH, koja je navjeća žrtva ruskog utjecaja jer je od 2006. godine  zaustavljeno napredovanje BiH prema EU i NATO paktu, ali i stopirana njena unutrašnja reintegracija.

Ako imamo u vidu vojne, obavještajne i druge sigurnosne strane ruskog miješanja na Balkanu preko srpske političke komponente, brzo ćemo doći do zaključka da Srbija ne stoji i vjerovatno neće stajati skrštenih ruku dok se cijeli Balkan polahko integriše u EU i NATO, budući da ona još uvijek nije odustala da dijelove susjednih država smatra svojom teritorijom koja je privremeno u njihovom sastavu. Stoga nisu začuđujući pokušaji državnih udara u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, koji su prema dosadašnjoj istrazi pripremani i pokušani uz punu operativnu i drugu pomoć Rusije. Ovakve prakse, iako ne predstavljaju klasičnu objavu rata, su faktički najava mogućeg oružanog sukoba u skorije vrijeme u regiji Balkana.

U tom smislu kao jedan od osnovnih pokazatelja da se Srbija priprema za rat jeste ponovna regionalna politička mobilnost i homogenizacija srpskog korpusa bez obzira na državne granice. Sa druge strane, uz očiglednu potporu ruskih instruktora, na području Srbije i bh. entiteta RS-a, formiraju se i djeluju različite paravojne i parapolicijske formacije osposobljene za različite subverzivne operacije, nimalo prijateljski raspoložene prema susjednim državama i narodima. Takvim grananjem paravojnog aparata u srpskom nacionalnom korpusu, ostatku regije se šalju poruke zastrašivanja i izazivanja predratne psihoze. Dodamo li ovome i ubrzano naoružavanje Srbije ruskim oružjima, uz protivljenje zvaničnog Beograda NATO putu Srbije i BiH, dolazimo do sasvim realnih pretpostavki da je u cijeloj regiji najosjetljivije područje za sukob Rusije i Zapada ustvari BiH.

Dakle, Rusija na svaki mogući način (subverzivno, propagandno, ekonomski, vojno…) pokušava usporiti, onemogućiti ili trajno spriječiti ulazak balkanskih država u EU i NATO,  kako bi sama proširila i produbila svoj utjecaj u Europi. U zemljama koje su na pragu ulaska u EU, ili u istočnoevropskim državama koje su već članice EU, ili čak u zapadnoj Europi, kroz djelovanje različitih desničarskih neofašističkih pokreta (primjer Le Penove u Francuskoj), Rusija podstrekava euroskpeticizam kako bi na vlast dovela anti-EU političke stranke koje bi na kraju svojim političkim djelovanjem proizvele raspad Unije.

Destruktivna ruska dplomatija u BiH

Rusija ima direktni upliv u politička dešavanja u BiH, ne samo kroz djelovanje preko predstavnika srpskog naroda u entitetskim i državnim institucijama, već i kroz mandat koji je dobila kao jedna od članica Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC), a to svoje pravo redovno koristi podržavajući retrogradnu politiku Dodikovog SNSD-a.

Ruski ambasador u BiH Petar Ivancov bez ustezanja Miloradu Dodiku pruža podršku u njegovim najtežim nasrtajima na Dejtonski sporazum, odnosno u najtežim sadržajima njegovog negiranja države BiH, uz prijetnje da će se entitet RS pripojiti u sastav Srbije. Prema Ivancovim riječima,  Rusija će prihvatiti svako rješenje u političkim reformama BiH dogovoreno u nadležnosti predstavnika dva entiteta i tri naroda, dok istovremeno podstiče Dodika i Čovića da ne prihvataju ništa od reformi što je u korist normaliziranja političkog sistema u BiH.

Svoju pristrasnost prema Dodikovoj politici pokušaja rasturanja BiH pokazao je u više navrata,   kada je na dnevni red stavljeno naoružavanje policije RS-a dugim cijevima, a zatim i organiziranje rezervne policije. Slično Dodiku, smatra da je ‘zabrinjavajuće’ da entiteti nemaju pravo na otcjepljenje, ohrabrujući tako lidera SNSD-a u njegovim secesijskim namjerama protiv teritorijalnog integriteta BiH. Iako je Misija OHR-a i Visokog predstavnika, Dejtonskim sporazumom uspostavljena upravo s ciljem da se u korist mira i sigurnosti, mirovni proces zaštiti od destruktivnih politika, Ivancov ipak ide linijom Milorada Dodika tražeći što hitnije gašenje OHR-a i drugih mehanizama međunarodne zaštite mira u BiH.  Dok  Dodik i Ivancov insistiraju na prestanku misije OHR-a i Visokog predstavnika, ostali domaći i međunarodni faktori insistiraju da prestane destruktivno djelovanje koje ugrožava mirovni proces u režiji rusko-srpskog dvojca u BiH.

Ivancov ima neobičnu naviku izokretanja realnog stanja stvari u BiH pa tako zanemarujući Dodikove antidržavne postupke koji ugrožavaju mir, kao problem i  opasnost vidi inicijative koje se pokreću na demokratski način u skladu sa Ustavom BiH. Tako je energično odbacio inicijativu koju je putem demokratskih, Ustavom BiH određenih institucija, pokrenuo član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, Bakir Izetbegović da se preispita ustavnost naziva entiteta „Republika Srpska“. Iako je Izetbegović argumentirao svoju najavu apelacije činjenicom da je taj naziv protivurječan Ustavu, s obzirom da cijela teritorija BiH, pa i teritorija entiteta RS-a pripada svim njenim građanima i narodima, a ne samo Srbima, što se negira putem riječi „Srpska“ u entitetskom nazivu, Ivancov i Dodik su inicijativu paranoično tumačili kao poziv za ukidanje RS-a, što je kako su istakli, opasna revizija Dejtonskog sporazuma. Izvan logike stvari, Ivancov tvrdi da je Izetbegovićevo legalno, legitimno obraćanje Ustavnom sudu, protivno Dejtonskom sporazumu.

Zamjerke ambasadoru Ivancovu

Ako je Rusija orjentirana za stabilnost i mir u BiH i šire u regiji Balkana, onda bi trebala podržati sve legalne i legitimne političke akcije protiv bilo čijeg, pa i Dodikovog destruktivnog ponašanja. Rusija i njeni predstavnici imaju najveći kapacitet za utjecaje koje su dužni ispoljiti u korist mira i sigurnosti te spriječiti Dodika u njegovom ratno-huškačkom poduhvatu.

Ambasador, Ivancov ignorira činjenice koje ukazuju da „Republika Srpska“ kakvu u praksi oblikuje i vodi ekstremista Dodik, nije kao takva predviđena Dejtonskim sporazumom. U praksi, RS kakvog podržava Ivancov, mehanizam je uspostave i brutalne realizacije srpske hegemonije koja ograničava elementarna ljudska prava i slobode nesrbima. Takav RS nije ni po slovu ni po duhu Dejtonskog sporazuma. Naprotiv, entitet RS kakvog podržava Ivancov, mehanizam je odbacivanja Dejtonskog sporazuma i ugrožavanja mira.

Državni vrh Rusije, treba da zna da građani BiH smatraju da ponašanje njihovog ambasadora, Ivancova nije u skladu sa zvanično proklamiranom prijateljskom politikom Rusije prema BiH. Umjesto da se oslanja na simpatije građana BiH, prema antifašističkoj ulozi Rusije u okviru bivšeg SSSR-a, te na ogromne simpatije bh. građana svih nacionalnosti prema bogatoj univerzalno vrijednoj kulturi Rusije, Ivancov podržava ekstremnu nacionalističku politiku Milorada Dodika, iako zna da su ideološki izvori te politike fašističkog, zločinačkog karaktera ispoljenog putem četničkog velikosrpskog pokreta tokom Drugog svjetskog rata i tokom oružane agresije Srbije na RBiH 1992.-1995. godine. Dakle, ambasador, Ivancov ispoljava simpatije prema simbolima i snagama fašizma, a ne prema simbolima i snagama antifašizma.

Upravo zbog svojih simpatija prema ogromnoj antifašističkoj ulozi ruskog naroda i prema impozantnoj ruskoj kulturi, građani BiH koji sebe identificiraju sa vrijednostima domovine BiH, negoduju zbog ponašanja ruskog ambasadora Ivancova. Svojom šutnjom ili otvorenim odobravanjem Dodikove politike, Ivancov je postao saučesnik u ojačavanju politike i prakse genocida, koja se ogleda u sljedećim postupcima:

negiranju ranijih priznanja srpskih lidera da je srpska vojska izvršila genocid u BiH, odbacujući izvještaj Komisije za Srebrenicu, koje su institucije bh. entiteta RS prihvatile 2004. godine;

postavljanju ploče na kasarni OS BiH na Palama sa natpisom da je to kasarna vojske RS-a čime se negiraju i odbacuju reforme u sektoru vojske i odbrane BiH;

-nazivanju Studentskog doma na Palama po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću;

podizanju spomenika ratnom zločincu Ratku Mladiću u njegovom rodnom Kalinoviku;

postavljanju spomenika Draži Mihailoviću na mjestu gdje je bio partizanski spomenik u Bileći;

postavljanju table sa imenom ratnog zločinca i fašističkog kolaboracioniste Draže Mihailovića na stadionu u Istočnom Sarajevu

fašističkom divljanju u Draževini kod Višegrada na skupu profašističkih četničkih formacija kojim se obilježavala godišnjica hapšenja Draže Mihailovića gdje su pjevane četničke pjesme kako će ‘Drina ponovo biti krvava’…

Zbog negiranja genocida, ambasador Ivancov je proglašen nepoželjnim da dođe u Srebrenicu i Memorijalni centar u Potočarima.

Ekonomija i kultura u službi politike

Svaka ekonomska i privredna saradnja među suverenim državama trebala bi biti pozitivna tekovina savremene civilizacije. Međutim, ona to prestaje biti onda kada se ekonomska sredstva i moć jedne države koriste za jačanje određenih destruktivnih političkih faktora i politika u drugoj državi. Tako je i u slučaju privredne saradnje BiH i Rusije.

Već na prvi pogled jasno je kako Rusija pridaje posebnu pažnju privrednoj i kulturnoj saradnji sa institucijama bh. entiteta RS-a, čija Vlada najviše sarađuje sa ruskom kompanijom Gazprom koja se odlučila da gradi fabriku plina u Zvorniku. Tako je u svojstvu člana Predsjedništva Milorad Dodik u Sankt Peterburgu početkom decembra 2018. godine, sa predstavnicima Rusije  otvorio Trgovinsko predstavništvo RS-a. Početkom juna 2019. godine, u Sankt Peterburgu, Dodik i predsjednica RS-a, Željka Cvijanović, učestvali su na Ekonomskom formu, gdje su imali razgovore sa predstavnicima Gasproma, s ciljem da ruski gasovod „Turski tok“ ima krak za entitet RS, što je tema o kojoj se legalno i zvanično može razgovarati samo u ime države BiH, a ne u ime entiteta.

Ako znamo da sva strana ulaganja, pa tako i ruska, zahtjevaju prije svega sigurnost, onda ostaje nejasno kako ruske državne i privatne kompanije mogu ulagati desetine pa i stotine miliona KM u BiH, a sa druge strane njihova zvanična državna politika podržava Dodikovu politiku destabilizacije naše zemlje.  Ako misli dobro sebi i svojim privrednicima na duge staze, zvanična Moskva mora biti svjesna da je jedina garancija njihovim sigurnim ulaganjima u našoj zemlji stabilna i prosperitetna država BiH, a ne neki njeni dijelovi ili entiteti.

S tim u vezi, ekonomskom poslovanju ruskih kompanija nimalo ne doprinosi politička podrška koju je srpskom ekstremisti Miloradu Dodiku pružio šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, uoči posljednjih općih izbora u BiH održanih u oktobru 2018. godine, kao ni činjenica da je sedmicu prije njegove posjete u banjalučkom naselju Aleja Centar u prisustvu vladika SPC-a i izaslanika moskovskog patrijarha osveštan temelj ‘Rusko-srpskog pravoslavnog hrama’ i ‘duhovnog kulturnog centra u čast carske porodice Romanov’. Kao šlag na kraju je došao i predizborni susret Vladimira Putina i Milorada Dodika, koji je lider SNSD-a dobro iskoristio u predizbornoj kampanji.

Sve ovo govori kako je ruska agenda znatno dublja i šira od one ekonomske te da ona obuhvata širenje kulturnog i političkog utjecaja na strateškoj razini, kako su to i propisali ranije Dugin i general Klokotov. U tu svrhu djeluju i ruski državni mediji, koji su otvorili servise na srpskom jeziku, a koji su poput srpske redakcije Sputnjika, postali sredstvom Dodikove predizborne kampanje preuzimajući sadržaj njemu odanih medija iz RS-a.

Da bi, nakon što je ostvario pobjedu na oktobarskim izborima ispunio dug prema Rusiji, Dodik je najavio da će pokrenuti inicijativu za priznavanje Autonomne Republike Krim dijelom Ruske Federacije, uz već prethodnu najavu priznanja Južne Osetije i Abhazije integralnim dijelom Ruske Federacije. Milorad Dodik je pored toga podržao i separatistički pokret u Kataloniji za odvajanje od Španije, gdje je predsjednika SNSD-a u tom pogledu slijedila i koaliciona Vlada KS na čelu sa Fortom i Konakovićem, uz svesrdnu podršku Nikšićevog SDP-a.

 

Nastavit će se…

Izvor: Global CIR Team

O Nama

„Novi Mozaik“ je nastavak rada udruženja „Mozaik“ iz 1998. godine. Udruženje i dalje nastavlja okupljanje omladine i građana radi edukativnih seminara u pogledu očuvanja bosanskog identiteta, kulture, tradicije, odnosno običaja. Zalaže se za otklanjanje negativnih posljedica ratnih djelovanja (1992-1995.) u psihosocijalnoj sferi pojedinaca, porodica, boraca, invalida, kao i svih građana koji su dali doprinos u odbrani u toku rata.

Kontakt Info

Telefon : +387 61 200 098
 
Email : novimozaik@gmail.com
 

Adresa : Trg nezavisnosti 7, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Facebook